
Starica jadna, veliki teret,
Sa mukom teškom, kroz život nosi,
Bolan joj svaki korak i pokret;
Stisnutih zuba boli podnosi
.Sagnuta tako, zgrbljenih leđa,
Korak joj spor i teško diše,
Kaplje joj znoj sa njenih vjeđa
Ona ga često rukavom briše.
Strmim stazama teško korača,
Pažljivo hoda, boji se pada,
Pod tovarom bi granja i drača,
Nepažnjom mogla lako da strada.
Iovako joj je dosta svega;
Bolesti i samoće i muke,
Nikog nema od roda bližnjega,
Da Dok može sama ići će dalje,
Drugoga izbora ona nema,
Čekaće poziv, da Bog pošalje;
Na put se k Njemu, polako sprema.
(Text i slika – Milorad Mile Lazovic)